Dnevnik: Iskustvo našeg njegovatelja na radnom mjestu
Za Bosnu i Hercegovinu me vežu najiskrenije emocije jer sam se tamo rodio, naučio i doživio najljepše stvari koje su me oblikovale kao čovjeka. I baš zato gdje god krenem Bosnu i Hercegovinu nosim sa sobom. Iz zemlje koja je bogata različitom kulturom, divnim ljudima i prekrasnom prirodom otišao sam zbog događaja koji su me natjerali da svoju sreću ispod zvjezdanog neba potražim negdje drugo.
Kako sam uvijek volio raditi ono što me čini sretnim, ali i težio ka sigurnosti, već tijekom školovanja razmišljao sam o mogućnosti odlaska u Njemačku pa sam vrijeme u BiH koristio da steknem što više znanja i vještina, učim jezik i pripremam se za scenarij u kojem postajem dio statistike onih koji su napustili svoju domovinu. I tu započinje moja avantura.
Istraživajući po internetu pronašao sam natječaj za posao njegovatelja u jednoj obitelji u Njemačkoj. Odlučio sam se prijaviti i osigurati sebi mogućnost da što prije napustim BiH i započnem novi život u drugoj zemlji. Samo nekoliko dana nakon prijave stigao mi je poziv iz Zagreba u kojem mi ljubazna djevojka objasnila kako su prihvatili moju ponudu za posao te mi predstavila agenciju Linara Fair Care. Moram biti iskren i priznati kako je nisam pretjerano ni slušao nego sam samo odmaknuo slušalicu i ushićeno vrisnuo tek toliko da djevojka s druge strane slušalice ništa ne primijeti. Veoma brzo je uslijedilo i potpisivanje korporacijskog ugovora nakon čega je stigao i poziv iz Njemačke, točnije Berlina gdje su mi predstavili radna mjesta.
Pažljivo sam slušao što se nudi, no kako nisam imao posebnih zahtjeva, nisam dugo razmišljao nego odmah prihvatio najzanimljiviju ponudu i već za sedam dana trebao biti na radnom mjestu. Ono uzbuđenje prilikom istraživanja grada u kojem ću živjeti vrlo brzo je zamijenio strah, no, idemo redom.
O Sjevernoj Njemačkoj nisam znao mnogo. Trebao sam ići u Warendorf, pa sam na internet platformi istraživao sve o Münsteru koji mi se jako svidio. Lijep, uređen, grad u kojem skoro svi uživaju u vožnji bicikala. No, što ako se ne svidim obitelji kod koje ću raditi? Hoće li me razumijeti i hoću li ispuniti njihova očekivanja? Bila su to pitanja na koja nisam imao odgovor i koja mi nisu dozvoljavala da dovoljno uživam u novoj prilici koja mi je pružena. Ipak, imao sam sreću što mi je agencija Linare Fair Care pružila podršku i sigurnost od samog početka - od organiziranja puta, potpisivanja Ugovora između obitelji i mene kao njihovog njegovatelja. Dostupna u bilo kojem trenutku tijekom mog boravka kod obitelji što je bilo itekako važno na samome početku. Unatoč tome što se prije dolaska na posao radno mjesto predstavljeno veoma detaljno kako bi njegovatelj imao što jasniju sliku o pacijentu kojeg će njegovati, radnim obvezama i očekivanjima koje treba ispuniti, moram biti iskren i reći kako je početak bio iznimno težak i izazovan.
Osjećao sam se neprihvaćen jer sam bio potpuni stranac kojeg obitelj ranije nije ni vidjela ni čula, a odjednom sam postao dio njih i njihove svakodnevice. Vjerojatno su i njihova očekivanja da će im doći netko tko savršeno govori njemački jezik dodatno ulijevala strah da će posao biti izazovan.
Sjećam se da sam nakon dugog i napornog puta stvarno uživao u razgovoru s kćerkom gospođe koju sam čuvao i njegovao. Ipak, već naredni dan kada sam došao na posao i susreo se sa gospođom uslijedilo je razočaranje, jer je očekivala žensku osobu iako je ranije bila upoznata s mojim profilom. Međutim, njen sin me ohrabrio i objasnio da njegova mama već dugo nije sretna zbog invaliditeta i činjenice da ne može imati život kakav je imala ranije. Nakon razgovora sam se odlučio povući u svoju sobu, razmisliti o svemu i odmoriti od napornog puta.
Sjećam se da sam naredni dan ustao jako rano, radujući se novom početku iako sam znao da će biti veoma teško i izazovno. Kako nisam nikada radio posao njegovatelja, dogovorili smo se da će naredna četiri dana njena kćerka tu kako bi me upoznala s obavezama i poslovima koje sam trebao obavljati, ali i upoznala s patronažnom sestrom koja je tri puta dnevno dolazila u posjet. Prilikom posjeta uvijek mi je pripremala lijekove koje trebam davati i obavljala jutarnju higijenu s gospođom.
Na samome početku moje obveze su bile pripremanje obroka, upoznavanje s pomagalima i liftom za transfer koje je pacijentica koristila, a s kojim sam se ja prvi put susreo. Zadatak mi je bio pomoći joj i prilikom odlaska na toalet, smjestiti je u krevet, održavati prostor čistim iako su za ovaj dio posla dodatno angažirali spremačicu. Poteškoće prilikom komunikacije i suradnje tijekom obavljanja zadataka trudio sam se prihvatiti jer sam znao da joj je bilo teško prihvatiti invaliditet, ali i nemogućnost konstantne pomoći djece koja su vodila brigu i o svojim životima i obiteljima.
Ono što me dodatno iznenadilo i što ovom prilikom želim da znate kako i sami ne biste bili iznenađeni kao ja je sljedeće: odnos djece prema roditeljima u Njemačkoj nije kao odnos roditelja i djece kod nas. Djeca će roditeljima pružiti sve što im treba, ali zbog svojih obveza, poslova i navike nisu stalno u mogućnosti posjećivati ih. Budite spremni na to.
Gospođa koju sam čuvao itekako je brinula o sebi pa su me upozorili da ne voli kada se njena rutina i dnevni planovi mijenjaju ili kada neke aktivnosti kasne. A to je podrazumijevalo i stalni kontakt s doktorom, fizioterapeutom, vrtlarom, spremačicom, ali i pedikerom.
Kako je vrijeme odmicalo, osjećao sam se sve prihvaćenijim znajući da posao koji se od mene očekuje vrlo brzo postaje rutina, te kako je najvažnije u radu s osobama treće životne dobi voditi računa da se ta rutina ne remeti. Kako sam sve češće bio sam sa gospođom koju čuvam, komunikacija je postajala sve bolja te smo se navikli jedno na drugo. Odlično smo surađivali prilikom obavljanja njege i uživali u zajedničkim šetnjama i razgledavanju Warendorfa.
Što se tiče radnih obaveza, trudio sam se na najbolji mogući način isplanirati svojih osam radnih sati, te uživati u slobodnom vremenu poslije ručka i večere. Ono što mi je bilo posebno značajno jeste što me gospođa koju sam čuvao i njegovao uvijek oslobađala obveza nedjeljom kako bih imao dan za sebe. Ono što me posebno radovalo jeste to što sam imao cijelo potkrovlje za sebe u kojem sam mogao uživati i provoditi svoje slobodne dane.
Moram biti iskren i reći kako sam jedva čekao svoj prvi slobodan dan koji sam odlučio provesti u Münsteru, najbližem gradu Warendorfa. Pola sata autobusom me dijelilo od glavnog grada, a linije su bile odlično povezane.
Novac koji sam zarađivao za angažman za koji sam bio angažiran nisam imao potrebe trošiti, jer su troškovi boravka, prijevoza i hrane bili pokriveni. Za dva mjeseca rada uspio sam zaraditi 3 500,00 eura, znajući od samog početka da se dnevnice određuju prema težini radnog mjesta, razini njemačkog jezika, ali i po tome koliko je klijent u mogućnosti odvojiti sredstava za plaću.
Ono što želim naglasiti jeste da dnevnica koju sam ja dobivao nije maksimalna koja se može dobiti za ovaj posao. Primanja koja sam dobio za ovaj posao za dva mjeseca znao sam da u svojoj zemlji ne mogu zaraditi ni za 6 mjeseci.
Svaki mjesec dobivao sam račun na kojem je bilo naznačeno ono što sam radio i za što ću biti plaćen, a do kraja mjeseca je plaća bila uplaćena na račun koji sam otvorio u Njemačkoj.
Ne brinite se procedura otvaranja računa u banci u Njemačkoj nije komplicirana, osim što nekoliko tjedana čekate porezni broj koja vam je potrebna za otvaranje računa.
Uredu je ako vam tijekom boravka i obavljanja posla nedostaje obitelj, prijatelji. Iako ćete u početku biti u stalnoj komunikaciji sa svojim najbližim zbog novih izazova i posla nećete imati vremena razmišljati o tome koliko vam nedostaju. Ali doći će i taj trenutak koji je sasvim prirodan. Ja sam u tim trenutcima vrijeme provodio u prekrasnom vrtu ruža koje su krasile naše dvorište.
Uredu je ako se brinete kako ćete komunicirati tijekom obavljanja svojih obaveza. Strah koji osjećate na početku vrlo brzo ćete zaboraviti, jer ćete biti u stalnoj komunikaciji s osobom koju čuvate i njegujete, ali ćete ga usavršavati gledajući televiziju, komunicirajući u trgovini, ljekarnoj, parku i sl.
Agencija Linare Fair Care tijekom pripreme za posao, ali i nakon potpisivanja ugovora za obavljanje vašeg posla vodi računa o svemu. Najvažnije je znati da obavljate legalan posao za koji ćete imati redovna primanja, podršku u bilo kojem trenutku, ali i motivaciju koja je itekako važna za uspješno obavljanje zadataka. Osim navedenih stvari svakako ćete imati i ugovor o radu, karticu osiguranja, ali i mogućnost suradnje s agencijom po završetku angažmana s obitelji koja vas je angažirala za obavljanje posla.
Nakon dva mjeseca boravka u obitelji i čuvanja i njege gospođe s kojom sam se jako povezao, odlučio sam nastaviti dalje. Moram priznati da je rastanak bio itekako tužan.
Posao koji zahtijeva potpunu posvećenost, predanost, ljubav, darivanje, a za sve to je potrebno dati i više od osam sati dnevno. Osim prilika u kojima trebate nešto skuhati, očistiti, odvesti do toaleta, prošetati, puno je važnije i vrijednije nekoga ohrabriti da se nastavi boriti sa životom i kroz život. Puno je važnije nekoga podsjetiti zbog čega je vrijedan, voljen i svijetu potreban. Puno je važnije nekoga nasmijati, vratiti mu radost u život, vjeru u dobro, čovjeka u ljubav i zajedno se s njim boriti sa svim izazovima koje život sprema svakome od nas.
I unatoč svim izazovima i preprekama, vjerujem da je ljubav univerzalni jezik kojim se ljudi najlakše povezuju, a ljubav najbolja ulaznica za nečiji život koji vam je poklonjen da ga čuvate i njegujete. Zato, ako ste spremni darovati sebe, upoznati sebe na drugačiji način i pomoći onima kojima je pomoć potrebna, onda je ovo pravi posao za vas.
Linara Fair Care sigurno čeka na Tebe, budi nečija ulaznica u bolji život.