Intervju s Anitom - djelatnica tvrtke Linara FairCare
S obzirom da Vam je kao njegovateljima, partnerima i suradnicima teško dobiti uvid u poslovanje i pozadinski dio ulaska u suradnju s Linara FairCare, željeli smo Vam to pobliže predočiti. S našom je djelatnicom Anitom obavljen intervju koji Vam donosi odgovore na pitanja povezana s procesima kroz koje prolaze kandidati nakon što izraze želju za suradnjom. Poseban naglasak stavljen je na proces u uredu u Zagrebu, koji je uz urede u Osijeku i Splitu kontakt uživo između tvrtke i njegovatelja.
Aniti zahvaljujemo na vremenu i razgovoru i nadamo se kako smo Vam ovim intervjuom uspjeli prikazati naš proces i iz drugog pogleda. Jednako tako, nadamo se kako ćete ove informacije iskoristiti za što ugodniji posjet našim uredima i uspješan i jednostavniji ulazak u suradnju.
LFC: Pozdrav Anita! Reci nam za početak, koliko dugo radiš za Linaru?
Anita: Za Linaru FairCare, ili Sadinu FairCare, kako se firma zvala kad sam ja počela, radim od desetog mjeseca 2017, ali imam osjećaj da mi je vrijeme jako brzo proletjelo. Iako smo mlado poduzeće i imamo mladi i ambiciozni tim, profesionalni smo i mnogo je dinamike. Imala sam priliku mnogo naučiti u kratkom vremenu.
LFC: Kako opisuješ općeniti rad za Linaru FairCare i komunikaciju s kolegama u Zagrebu i Berlinu?
Anita: Mislim da je radna atmosfera jako ugodna i stvarno sam sretna da mogu raditi u takvom poduzeću gdje se prvenstveno cijene međuljudski odnosi. S obzirom da je i samo poduzeće obiteljsko vlasništvo tako i u timu vlada obiteljska i prisna atmosfera, kako s kolegama Hrvatima u uredu u Zagrebu i Berlinu, tako i s njemačkim kolegama.
LFC: Koje su ti glavne zadaće?
Anita: Moje glavne zadaće su vođenje telefonskih razgovora s kandidatima kao i osobnih razgovora sa zainteresiranim kandidatima u našem uredu u Zagrebu.
LFC: Obavljaš li i ostale uredske poslove?
Anita: Primarno su tu kandidati i razgovori, no naravno u dogovoru s kolegicom obavljam i ostale uredske zadaće.
LFC: Što je važno za kvalitetno obavljanje posla kojim se baviš?
Anita: Najvažniji su komunikacija, strpljenje i prije svega ljubaznost. Bez obzira na to što mi neke stvari ponavljamo deset puta dnevno, nekim je kandidatima to sve novo i svakom razgovoru tako treba pristupiti. Pitanja se često ponavljaju, a znamo se susretati i s osobama s lošim iskustvom u branši. Zna se ponekad naći i dio neugodnih kandidata, no to je dio rada s ljudima i srećom takve su osobe u manjini.
LFC: Kako ti se s iskustvom unaprijedilo vođenje razgovora s kandidatima?
Anita: Poprilično. Baš smo nedavno razgovarale kolegica i ja kako s iskustvom već znamo usmjeriti razgovor ukoliko on previše ode u privatnu sferu. Mi smo ipak vremenski ograničene i to u razgovoru uzimamo u obzir kako bismo s kandidatima prošle sve potrebne informacije.
LFC: Koji su ti glavni izazovi u ovom poslu i što nije uvijek lagano odraditi?
Anita: Ljudi često misle da je ovo jednostavan posao i jednostavno radno mjesto – onako, sjediš u uredu i pričaš s ljudima (smijeh), no mnogi ne znaju da nama kroz ured prolazi mnogo različitih profila ljudi. Susrećemo se s različitim problemima i situacijama i tome se treba prilagoditi, a to uzima mnogo energije i može biti velik izazov. Ljudi često imaju i loša prethodna iskustva i nose sa sobom veliku dozu skeptičnosti kad dolaze na razgovor pa treba dati sve od sebe da se stvari prezentiraju kakve jesu.
LFC: Kako pristupaš ljudima s lošim iskustvima i velikom dozom skeptičnosti?
Anita: Mislim da su tu informacije ono glavno čime se mogu razoružati sumnjičavi i skeptični kandidati. Neke informacije koje dobiju već u telefonskom razgovoru možda im neće odgovarati, ne traže svi iste uvjete i nisu svi odgovarajući kandidati za našu suradnju, no nama je od izuzetne važnosti da naši kandidati dobiju sve, potpune i točne informacije o firmi s kojom žele surađivati. Ništa se ne sakriva i to ljudi prepoznaju. Steknu povjerenje temeljeno na transparentnosti, odvagnu pozitivne i eventualne negativne strane za svoju situaciju i odluče žele li ili ne žele ovakav tip suradnje. Najčešće se ljudi koji dolaze u ured odlučuju za ulazak u suradnju jer oni već u telefonskom razgovoru dobiju potrebne informacije i znaju što im se nudi.
LFC: Kako se točno može dobiti termin za sastanak u uredu Linara FairCare?
Anita: To je vrlo jednostavno. Putem Emaila, kontakta preko naše Facebook i web stranice ili jednostavno nazvati u ured.
LFC: Možeš li opisati jedan prosječan sastanak u uredu u Zagrebu? Kako to izgleda od najave dolaska u ured pa sve do zaključenja sastanka?
Anita: Nakon prvog razgovora obavljenog iz Berlina ili Zagreba, kandidati se najavljuju za dolazak rezervacijom termina za razgovor. Uvijek dobiju informaciju gdje se točno nalazimo, no malo imamo problema ako nas ne mogu baš pronaći. Nakon što dođu do ureda, vrlo je važno da su opušteni, tako da uvijek dobiju nešto za popiti, kavu, čaj te kekse ili slično. Opuštenost doprinosi kvaliteti razgovora i omogućava postavljanje detaljnijih i dodatnih pitanja. Nakon toga provjeravamo dokumente za identifikaciju kako se ne bi dogodilo da je npr. istekla osobna iskaznica ili u sustavu imamo krive podatke. Nakon toga su mnogi već spremni za prva pitanja tako da slijedi detaljno predstavljanje svih informacija i naše ponude koju su već imali prilike čuti u telefonskom razgovoru, no uživo se ipak otvore neka nova pitanja. Za objašnjavanje našeg modela koristimo se i izravnim pomagalima u obliku tablica i dijagrama, kao i predložaka profila njegovatelja i obitelji koji su potrebni za daljnji proces. Važno je da vide koliko mi informacija dobivamo od klijenata u Njemačkoj kako bi im se sve što bolje i transparentnije prikazalo, s obzirom da mnogi dolaze s lošim iskustvom gdje nisu dobili dovoljno informacija o radnom mjestu. Nakon predstavljanja modela provjeravamo znanje njemačkog jezika putem osnovnog komunikacijskog pismenog i usmenog testiranja. Ukoliko znanje jezika nije na zadovoljavajućoj razini, uvijek ih pokušavamo motivirati da na tome porade putem naše aplikacije za učenje njemačkog. Jednako tako, bilježimo i podatke o prethodnom iskustvu, preferencijama i radnim mjestima kandidata kako bismo mogli izraditi profil. Potom slijedi potpisivanje ugovora u dva primjerka i fotografiranje za profil s kojim ih dalje predstavljamo potencijalnim klijentima.
LFC: Nakon kojeg koraka je najčešće jasno hoće li kandidat ući u suradnju ili ne?
Anita: Najčešće je to nakon što se obavi čitav proces. Nekima je jasno da bez znanja jezika teško mogu dalje, ali oni ni ne moraju odmah odlučiti. Većina kroz razgovor dobije željene informacije, ali neki kandidati odluče uzeti malo vremena i ugovor potpisati naknadno. Čitav je ovaj razgovor ključan za suradnju, tu dolaze detalji na prezentaciju, što je ljudima vrlo važno.
LFC: Koja su najčešća pitanja koja se postavljanju telefonski, a koja su češća u osobnom razgovoru?
Anita: Kao što sam rekla, oni telefonski dobiju jako puno informacija, možda ih odmah ni ne mogu sve procesuirati. Najčešće su telefonski to pitanja o trajanju turnusa, honoraru, koji je to model rada, dok u osobnom razgovoru više dolaze pitanja konkretno o osiguranjima, težinama radnih mjesta, procesu putovanja, ugovoru, obrtnici. Na sastanku često pitaju i o našim osobnim iskustvima te iskustvima naših njegovatelja.
LFC: Koliko je okvirno potrebno vremena za jedan takav susret?
Anita: Uvijek računamo sa sat i pol po kandidatu kako bismo se ljudima mogli detaljno posvetiti. Ovisno je i o vremenu s kojim kandidati raspolažu, no to je najčešće tako, sat i pol za sve.
LFC: S obzirom da si ti s druge strane tog procesa, što ti je osobno za jedan razgovor najvažnije?
Anita: Najvažnije mi je da je razgovor proveden u ugodnom i pristojnom tonu i da kandidati dobiju sve potrebne i transparentne informacije na temelju kojih mogu odlučiti žele li ući u suradnju. Ja stojim iza onog što govorim.
LFC: Što možeš preporučiti kandidatima koji dolaze u ured?
Anita: Naravno, uvijek je dobro da se malo pripreme za testiranje jezika. To nije ništa opsežno, ali ukoliko se znaju barem predstaviti na njemačkom, to je već dobar početak. Ukoliko ne zadovolje test, mi se uvijek možemo ponovo čuti i ponoviti testiranje tako da nema razloga za nelagodu zbog testa. Jednako tako, dobro je da se prethodno podsjete na svoje iskustvo u ovom poslu, koliko je trajalo i kad, kakve su dijagnoze bile prisutne itd.
LFC: Što kandidati obavezno moraju ponijeti sa sobom na sastanak, a što sve kasnije nose sa sobom?
Anita: Prije svega, treba ponijeti identifikacijski dokument i ukoliko slabije vide, naočale kako bi mogli pročitati ugovor. Dodatno se može ponijeti sve što imaju vezano za ovaj posao, bio to certifikat, pismo preporuke, možda potvrde o završenom tečaju iz ove branše, bilo to tečaj njegovatelja, masera, fizioterapije i sl. To uvijek može biti samo prednost. Sa sobom nose ugovor koji je na dva jezika, naše letke i vizitke.
LFC: Što ih očekuje nakon sastanka, pod pretpostavkom da je ugovor potpisan?
Anita: Nakon sastanka kreće pronalazak radnog mjesta. Tu prvo dolazi kontakt iz Berlina kako bi se krenulo u daljnje korake. Ne možemo garantirati koliko će pronalazak radnog mjesta trajati, no ukoliko se zadovolji razina jezika A2, moram priznati da to ide zaista brzo. Daljnji je postupak kompletno iz Berlina. Oni se jako brzo povežu i s kolegama iz Berlina i stvore prisnu komunikaciju tako da smo na kraju svi uključeni u kontakte i proces suradnje s njegovateljima.
LFC: Što bi izdvojila kao najvažniju informaciju i stavku koju zainteresirani moraju razumjeti?
Anita: Najvažnije je da znaju kako funkcionira samostalnost u Njemačkoj. Bez znanja o modelu rada po kojem dolaze na rad u Njemačku ne mogu shvatiti prirodu suradnje. Obrtništvo se u Hrvatskoj i Njemačkoj jako razlikuje i to je vrlo važno detaljno razumjeti.
LFC: Koji je za kandidate najvažniji dio Linarine ponude?
Anita: Honorar je uvijek najvažniji (smijeh), što je i razumljivo. Vrlo su im bitna osiguranja i naša podrška kao i podatak da nemaju nikakvih dodatnih plaćanja nakon što prime isplatu.
LFC: Koja su im eventualno manje važne stavke iz naše ponude?
Anita: Često se raspituju o zdravstvenom osiguranju, no manje o ostalim osiguranjima koja nudimo. Oni su osigurani i od nezgode na radnom mjestu i od eventualne materijalne štete, o čemu često većina ne razmišlja prije nego se nezgoda desi. Putem osiguranja izbjegavaju se neugodnosti.
LFC: Jesi li možda primijetila da je neki aspekt Linarine ponude nejasan? Stvara li nešto konfuziju kod kandidata?
Anita: Obrtnički model u Njemačkoj ljudima je još uvijek dosta apstraktan, pogotovo ako se s njim još nisu susretali. Često ga poistovjećuju s hrvatskim ili austrijskim modelom pa tu treba dobro objasniti zakonske razlike. Zbog neobveznog mirovinskog osiguranja ljudi često smatraju kako je rad nelegalan, bez da su saslušali činjenice i provjerili pravilnike. Važno je da se ne šire netočne informacije, jer pravni sustav nije u svakoj zemlji isti za određeni model rada.
LFC: Jesu li osobe oba spola zainteresirane za ovaj posao?
Anita: Da. U branši prednjače žene, no ima i velik broj muškaraca. Za neka su radna mjesta i prikladniji muški njegovatelji. Ukoliko je potreban transfer, pridizanje i fizička snaga, naravno da će to biti lakše snažnijoj muškoj osobi nego slabijoj ženi.
LFC: Što je po tvom mišljenu potrebno kako bi se njegovateljski posao dobro obavljao?
Anita: Prvenstveno treba voljeti raditi sa starim ljudima. Treba imati strpljenja, znati slušati i primijeniti postojeće znanje.
LFC: Je li moguće ovaj posao koji radiš obavljati strogo profesionalno?
Anita: Naravno da je važno zadržati profesionalnost, ovo su ozbiljne i opširne informacije i ljudima treba biti jasno da svoj posao obavljamo odgovorno i ozbiljno, no mi se susrećemo sa širokim spektrom osobnosti i ljudskih sudbina pa je tako važno i saslušati. Pokazati ljudsku stranu i pomoći gdje se pomoći može bitno je za daljnju suradnju, ipak su u pitanju ljudski životi. Kad je situacija jako loša, pokazati osjećajnost najmanje je što možemo učiniti.