46. dan: U čokoladi je spas

Subote ne volim. Bude gužva i vreva ispred našeg prozora jer je obitelj na okupu i obično zajedničko vrijeme provedu zajednički radeći nešto ili baveći se sportom. Preslatki su ovako kad ih čovjek gleda i gospođa i gospodin i njihovo četvero djece. Ali njihova prisutnost uznemiri ogromnog psa Roya, koji je zbilja dobričina ali se glasa kao lav iz dubokog bunara. Ne trebam vam reći kako to utječe na gospođu Marie! A tek na mene! Ajme majko! Pas laje, Marie bubnja a najmedeniji član obitelji (i najmlađi) -moj prijatelj Stephan, bez prestanka zvoni na vrata. Kad mu otvorim on kaže: "Ivanka donio sam ti orahe za doručak"  Ima 3 i pol godine i zbilja nešto tako pametno i medeno si nemožete zamisliti. I istrese mi u hodnik pune "tačke" oraha... I kaže: "Dobar tek!" i čeka... Čeka čokoladu jer mu je mama ne kupuje ja ja sam ga ponudila par puta ne znajući to. Ja mu kažem: "OK Stephan ALI -prvo odi pričaj s bakom malo i podragaj je. I obećaj da nećeš reći mami. Ako kažeš -više ti nedam!" I u jednom momentu samo nastane muk. Bubnjanje prestane. Lavež isto. Sve potone u mir i red.

I nek mi kažu da čokolada nije zdrava! :-)