Cookie i Facebook-Pixel pomažu nam u daljnjem razvoju i postavkama naše stranice, kao i postavljanju personaliziranih oglasa. Daljnjim korištenjem naše stranice, suglasni ste s izdavanjem cookie-a. Daljnje informacije o tome, kao i mogućnost deaktivacije odabranih cookie-a i Facebook-Pixel-a možete pronaći u našoj izjavi o zaštiti podataka.

1. dan: Dolazak u obitelj

Danas sam doputovala u Frankfurt. Najviše sam se bojala brojnih presjedanja. Na putu do obitelji gdje ću raditi kao njegovateljica, promijenila sam čak sedam prijevoznih sredstava: automobil do aerodroma, avion, tri vlaka, autobus... i na kraju automobil mog poslodavca. A sve zajedno je put trajao manje od pet sati! Nevjerojatno! Za Nijemce uvriježeno a nama s balkanskih prostora znanstvena fantastika.  Kartu sam kupila internetski i zgrozila sam se kad sam vidjela nekoliko presjedanja; tim više jer je između dolaska jednog vlaka i polaska drugog prolazilo samo maksimalnih 10 minuta. Ljudi koje sam susretala -a bilo ih je svih rasa no svi su govorili njemački jezik -čak i među sobom, dakle ti ljudi, ti "new-age Nijemci" bili su izuzetno džentlmenski nastrojeni pri pogledu na moju "borbu" s koferom u koji stane dva ormara. Stalno mi je netko nosio i ubacivao kofer. Bez riječi, bez glupih priča... Samo osmijeh. Ipak su Nijemci nenadmašni džentlmeni.Obitelj gospođe koju ću njegovati je jako ugodna i prijateljski raspoložena. Djeca -predivno odgojena. Izgledaju kao obitelj s reklame za životno osiguranje.

Go back