1. dan: Dolazak u obitelj
Danas sam doputovala u Frankfurt. Najviše sam se bojala brojnih presjedanja. Na putu do obitelji gdje ću raditi kao njegovateljica, promijenila sam čak sedam prijevoznih sredstava: automobil do aerodroma, avion, tri vlaka, autobus... i na kraju automobil mog poslodavca. A sve zajedno je put trajao manje od pet sati! Nevjerojatno! Za Nijemce uvriježeno a nama s balkanskih prostora znanstvena fantastika. Kartu sam kupila internetski i zgrozila sam se kad sam vidjela nekoliko presjedanja; tim više jer je između dolaska jednog vlaka i polaska drugog prolazilo samo maksimalnih 10 minuta. Ljudi koje sam susretala -a bilo ih je svih rasa no svi su govorili njemački jezik - čak i među sobom, dakle ti ljudi, ti "new-age Nijemci" bili su izuzetno džentlmenski nastrojeni pri pogledu na moju "borbu" s koferom u koji stane dva ormara. Stalno mi je netko nosio i ubacivao kofer. Bez riječi, bez glupih priča... Samo osmijeh. Ipak su Nijemci nenadmašni džentlmeni. Obitelj gospođe koju ću njegovati je jako ugodna i prijateljski raspoložena. Djeca - predivno odgojena. Izgledaju kao obitelj s reklame za životno osiguranje.